Dana 19. listopada 2023. godine, predstavnici Ministarstva zdravstva zajedno s predstavnicima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te predstavnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, primili su na radni sastanak predstavnike ugostitelja.
Na sastanku su bili nazočni, predstavnici Hrvatske obrtničke komore, potpredsjednik Joso Smolić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a RH Franz Letica, potpredsjednik Obrtničke komore Primorsko goranske županije, Hrvoje Margan, te potpredsjednici Udruženja ugostitelja Zagreb, Vedran Gajski i Zlatko Puntijar.
Tema radnog sastanka bila je pojednostavljenje postupka za izdavanje dozvola higijenskog minimuma, usuglašavanje oko sadržaja novog nacionalnog vodiča za HACCAP, te Rješenja o provedenim mjerama za zaštitu od buke koje izdaje Ministarstvo zdravstva, a vezan uz utvrđivanje minimalnih tehničkih uvjeta za ugostiteljske objekte koji se ne kategoriziraju.
Naglasci sa sastanka
U početnom djelu sastanka gospođa Romana Mrković zahvalila se svima prisutnima te zaključila kako je predloženi dnevni red konstruktivan i kako vjeruje da će današnji dijalog između predstavnika Hrvatske obrtničke komore, Udruženja ugostitelja Zagreb, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Ministarstva zdravstva dovesti do eventualnih rješenja problematike s kojom se susreću ugostitelji.
Navodi kako je najveći broj zabilježenih neispravnih uzoraka hrane zabilježen u školama, vrtićima, domovima za umirovljenika, zdravstvenim ustanovama te prije svega trgovačkim centrima u kojima je ujedno zabilježen najveći broj neispravnih uzoraka hrane. Kao glavni razlog ovakvih podataka navodi nedostatak radne snage i njezinu fluktuaciju kao i činjenicu dolaska velikog broja radne snage iz stranih država, odnosno Nepala, Filipina i Indije.
Naime stranci ne prolaze nikakve dodatne preglede na kliconoštvo što predstavlja veliki problem naročito u ugostiteljskom sektoru. Statistika je pokazala da većina ugostiteljskih objekata ne ispituje rizičnu hranu, već se provode ispitivanja samo kako bi se zadovoljila forma. To je naročito negativno odrazilo na stanje ispravnosti slastica gdje je utvrđeno postojanje nesukladnosti na više od 20% pregledanih uzoraka.
Što se tiče zdravstvenog odgoja i higijenskog minimuma zaključuje da je u periodu od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2023. godine po kategorizacijama radnih mjesta (konobar, kuhar, pomoćni kuhar) uglavnom se radi o zadovoljavajućem broju položenih tečaja. Zaključuje da je to zaista higijenski minimum, odnosno zdravstveni odgoj te da ga kao takvog mora poznavati svaki radnik koji je u doticaju s hranom. Trenutnom stanju na terenu, kako zaključuje Mrković, svakako ne ide u prilog problem jezične barijere kao i problem česte nepripremljenosti radnika.
Predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a RH Franz Letica, zaključuje kako je unazad par godina ugostiteljski sektor pogođen velikom fluktuacijom radne snage, odnosno nedostatkom iste.
Na terenu je totalni kolaps te se upravo zbog toga pojavljuj dodatni problemi koji otežavaju zapošljavanje novih radnika. Tome u prilog nikako ne ide trenutni postupak za izdavanje dozvola higijenskog minimuma te predlaže da se danas definira način koji bi ovaj postupak pojednostavio odnosno omogućilo brže zapošljavanje novih radnika.
Navodi kako smo na Forumu zagrebačkih ugostitelja 2023. po prvi puta imali predstavnike stranih državljana odnosno Nepala koji u RH imaju organizirani svoj radni sindikat. Niti jedna država se nije uspjela odrhvati stranoj radnoj snazi pa tako ni Hrvatska te je potrebno sukladno tome unaprijediti trenutne prakse i procese za izdavanje dozvola higijenskog minimuma.
Jedan od prijedloga kako navodi Letica, a radi značajnog nedostatka radne snage u ugostiteljskom sektoru te činjenice sve većeg broja zapošljavanja stranaca, bio bi rasterećenje odnosno pojednostavljenje izdavanja dozvola higijenskog minimuma na način kako slijedi.
Naime, obaveza polaganja tečaja higijenskog minimuma proizlazi iz odredbi Zakona o zaštiti pučanstva od zaranih bolesti te Pravilnika o načinu i programu stjecanja potrebnog znanja o sprečavanju zaranih bolesti. Predložene izmjene objašnjava u vidu omogućavanja polaganja tečaja higijenskog minimuma na način da se imenuje ovlaštenik od strane poslodavca koji bi bio dužan informirati i educirati ostale zaposlenike. Na taj način ubrzalo bi se zapošljavanje, smanjili troškovi koji proizlaze iz potrebe polaganja navedenog tečaja od strane svakog zaposlenika pojedinačno te bi se osiguralo dosljedno provođenje higijenskih propisa i odgovornost. Smatra da su navedene izmjene nužne za sektor budući da valja naglasiti kako je fluktuacija ljudi u ugostiteljskom sektoru sve izraženija, što podrazumijeva i često nepoznavanje hrvatskog jezika što je izrazito važno prilikom polaganja tečaja. Posebno ističe činjenicu da je radi sve većeg broja stranih radnika nužna promjena polaganja/dobivanja potvrde o higijenskom minimumu. Ugostitelji poznaju dosadašnji trošak izdavanja dozvole na 5 godina koji iznosi približno 500 kuna / 70 eura. Predlaže novu metodu gdje bi se dozvola izdavala na period od 1 godine te bi trošak polaganja tečaja iznosio okvirno 100 kuna / 14 eura godišnje. Zaključuje kako bi se na ovaj način smanjili brojni individualni troškovi koje dosadašnje polaganje tečaja nosi sa sobom, kao što su troškovi prijevoza i troškovi odlaska radnika s radnog mjesta radi polaganja istog, dok bi se sama svrha polaganja tečaja higijenskog minimuma podigla na veću razinu kao i sama zaštita od zaraznih bolesti.
Potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Joso Smolić nadovezuje se na prijedlog te navodi primjer iz svog osobnog iskustva, iz Nizozemske. Navodi kako se higijenski minimum polaže svuda u svijetu, međutim ondje se također primjenjuje metoda ovlaštenika koji se obrazuje te je nakon polaganja odgovoran za educiranje ostalih radnika. Trenutni način polaganja jednostavno nije održiv kako navodi iz razloga što zaposlenik u pet godina ne samo da promjeni veliki broj poslodavaca nego promjeni i više različitih država. Zaključuje kako trenutna metoda stvara samo trošak dok se kvaliteta znanja i osposobljenosti koje tečaj higijenskog minimuma traži izgubila.
Dalje navodi kako je iznenađen s podatkom o velikom broju nesukladnosti vezanim za slastice ali naglašava da se iste u pravilu kupuju/uvoze. Što se tiče samih uzoraka oni predstavljaju dodatne troškove za ugostitelje budući su isti skupi, pogotovo oni za vodu. Objašnjava kako voda dolazi iz vodova te da je to jedan od najskupljih uzoraka koji vrijedi samo 6 mjeseci. Navodi kako bi vodovod trebao biti odgovoran za ispravnost vode a ne sami ugostitelji. U slučaju inspekcijskog nadzora ukoliko navedenog uzorka nema isto je osnova za kažnjavanje od strane inspektora. Ističe kako je ovaj problem naročito naglašen kod ugostitelja koji svoje djelatnosti obavljaju na moru dok je nešto manji kod ugostitelja s kontinenta.
Doktorica Matijana Jergović, iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar navodi kako iznimno cijeni proaktivno djelovanje i menadžerski pristup ugostitelja, međutim sukladno zakonskim odredbama navodi kako je dužnost svih štiti zdravlje opće populacije.
Nastavno na to prezentira statističke podatke vezane za vodu budući je to područje s kojim je usko povezana i na kojem aktivno djeluje. Cijena analize vode je nešto manja od 50 eura, dok se u novom prijedlogu izmjene Zakona ugostitelji izuzimaju iz kontrole legionela. Navedena kontrola odnositi će se samo na prioritetne objekte kao što su zdravstveni i socijalni objekti što smatra velikim rasterećenjem za ugostitelje.
Što se tiče odgovornosti za ispravnost vode od strane vodovoda napominje kako je isti odgovoran za kvalitetu vode do njezinog ulaska u ugostiteljski objekt. Kada se u objektu grana mreža najveći problem je nekorištenje vode jer se upravo tada formiraju bakterije. Navodi kako je u svakoj državi unutar EU vodovod odgovoran za ispravnost vode do slavine ugostiteljskog objekta te se nakon toga primjenjuje sustav takozvane samokontrole ispravnosti vode sličan onome koje predviđa HACCAP te naglašava kako je to nešto što će Hrvatska morati aktivnije primjenjivati i kontrolirati.
Naglašava kako se kontroliranje vode u ugostiteljskim objektima ne obavlja dovoljno redovito već u pravilu onda kada dođe sanitarni inspektor. Zavod za javno zdravstvo napominje, ne dobiva dovoljan broj zahtjeva za provođenje kontrole vode te se nada da je bolja situacija u privatnim laboratorijima. Temeljem toga ne može tvrditi da je stanje kvalitete vode u Ugostiteljskim objektima zadovoljavajuće.
Što se tiče higijenskog minimuma naglašava da nema uvid u sve podatke ali što se tiče prevoditelja potrebnog za polaganje tečaja higijenskog minimuma upoznata je s problematikom na terenu. Navodi kako je predstavnik poslodavca odgovoran osigurati prevoditelja međutim nerijetko se događa na teretnu da to nije slučaj što predstavlja veliki problem.
Što se tiče epidemiološkog stanja u Hrvatskoj zaključuje kako trenutno stanje nije dobro. Cijen prijedlog povećane samokontrole, ali ukazuje na probleme koji su se pojavili kada je HACCAP sustav prešao u ruke privatnog sektora. Samokontrola se svela umjesto na kontrolu najkritičnijih točaka, na one koje su u pravilu najmanje kritične. Ukazuje na nedostatak nezavisne kontrole.
Spremnost za samokontrolu ističe kao moguću, ali u onom trenutku kada podaci budu pokazali da je udio provedenih rezultata svih sirovina u sukladnosti barem 70 do 80%.
Zaključuje kako bi bilo dobro da se sredstva iz komora/EU unije utroše na digitalizaciju sustava kako bi se rezultati što češće i pravilnije evidentirali te sukladno tome smanjio broj nesukladnosti.
Na temelju trenutnih informacija i podataka nisu u mogućnosti poduprijeti prijedlog za samokontrolu na ovoj razini u kojoj su prijedlozi ugostitelja navedeni.
Epidemiologija Mirjana Lana Kosanović Ličina ponavlja kako epidemiološka slika nije dobra i to ne samo zbog radnika iz Filipina i Nepala već zbog cijelog potresa međunarodnih događanja. Zaključuje kako je fluktuacija radne snage velika, te kao rezultat svega navedenog kao posljedica je pojava zaraznih bolesti koje na našim područjima nisu zabilježeni godinama. Napominje kako navedeni prijedlozi ugostitelja predstavljaju potrebu za izmjenom Pravilnika te smatra da ovlaštenik kojeg predlažu ugostitelji kao odgovornu osobu za educiranje ostalih zaposlenika možda neće biti u mogućnosti provesti adekvatnu edukaciju pogotovo ako uzmemo u obzir već spomenutu fluktuaciju radne snage.
Sto se tiče kontrole uzoraka i prezentiranih loših rezultata provedenih kontrola Vlado Josić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zaključuje kako situacija na terenu i prezentirani rezultati nerijetko ne prikazuju stvarno stanje. Nalazi i rezultati provedenih kontrola ne bi trebali biti samo normativi već stvarni pokazatelji stanja kako bi sukladno tome u slučaju problema bilo moguće pravovremeno postupi i spriječiti eventualno širenje bolesti.
Kosanović Ličina govori da je to upravo jedan od razloga loših rezultata provedenih nad slasticama, jer kako zaključuje velika je količina manipulativnih i nerealnih podataka.
Josić govori da zbog velikog broja epidemija koje su se dogodile u zadnje vrijeme naglasak treba staviti na pojačanu edukaciju pri tome ne misli samo na strane radnike već i na domaće. Napominje kako su već izašli u susret, naročito ugostiteljskom sektoru u vidu načina polaganja tečaja, prije je tečaj higijenskog minimuma trajao 5 dana, pa je skraćen na 3 dok je sada moguće polaganje istoga i putem on line servisa.
Međutim, s druge strane ukoliko uzmemo u obzir kompletnu materiju koju pravilnik obuhvaća, smatra da ovlaštenik ne bi mogao dovoljno kvalitetno prenijeti sva potrebna znanja. Zaključuje kako isto nije lako ni njihovim predavačima koji su stručnjaci u tri različite struke te ne vidi na koji bi način ovlaštenik mogao adekvatno educirati radnika.
Smolić se pita na koji način bi onda strani državljanin koji ne zna jezik trebao ovladati gore navedenom materijom koju Pravilnik predviđa.
Josić se slaže te zaključuje kako je edukacija ključna i da se na njezinoj provedbi mora nastaviti raditi.
Zdenko Mlinar iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, nastavio je s iznošenjem statističkih podataka te je ukazao da je u provedenim nadzorima najviše nesukladnosti zabilježeno u trgovačkim centrima, prvenstveno misleći na hranu, hladnu i toplu, dok je ugostiteljski sektor za sada zadržao prihvatljivi broj nesukladnosti.
Potpredsjednik Udruženja ugostitelja Zagreb, Zlatko Puntijar objašnjava kako bi ugostiteljski sektor imao i manji broj nesukladnosti ukoliko bi se omogućio predloženi ovlaštenik budući da, kako tvrdi, svaki vlasnik ugostiteljskog objekta isti najbolje i poznaje te bi kroz pravilnu praksu naročito strani državljanin na puno bolji način usvojio potrebna znanja predviđena tečajem. Zaključuje kako polaganje tečaja s toliko velikom materijom na jeziku kojeg vjerojatno ni ne razumije jednostavno nema smisla.
Hrvoje Margan predlaže da se pojednostavljenje navedenog tečaja uzme u ubzir u vidu produžavanja trajanja istog. Kao primjer navodi problem gdje je zaposlenik koji radi kod njega 16 godina već 4 puta bio u obavezi polaganja tečaja. Smatra da gore navedena praksa nema osnove te predlaže mogućnost polaganja jedinstvenog tečaja koji bi se polagao samo jednom. Onaj koji bi polagao tečaj svake 4 godine bio bi upravo predloženi ovlaštenik u ugostiteljskom objektu. Svaki budući radnik bi morao inicijalno položiti jedinstveni tečaj na jeziku kojeg poznaje. Kao mogućnost ovakvog sistema predlaže usuglašavanje svih tijela oko jedinstvenog HACCAP sustava koji bi već postojećeg ovlaštenika unutar tog sustava ovlastio i za područje educiranja vezano za materiju tečaja higijenskog minimuma.
Doktor Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javnu medicinu navodi kako svaki radnik mora položiti ispit odnosno biti rušen ukoliko ne zadovolji te mu se zabraniti rad dok ne postigne zadovoljavajuće rezultate na tečaju. Budući se radi o velikoj materiji koju je kako su već zaključili potrebno provesti na jeziku poznatom radniku smatra kako su ugostitelji voljni preuzeti veliki dio odgovornosti.
Također navodi kako postoji veliki broj radnika koji rade bez izdanih sanitarnih knjižica što je kako zaključuje veliki propust, odnosno velika opasnost ako uzmemo u obzir trenutnu epidemiološku situaciju.
Josić ukazuje na činjenicu kako je veliki broj nesukladnosti pronađen i kod takozvanih vikend djelatnika.
Mrković se nadovezuje na prijedlog za jedinstveno izdavanje dozvle higijenskog minimuma te tumači kako ne postoje doživotne dozvole te da je zbog konstantih promjena i unaprijeđenja zaštite potrebno konstantno učenje i usvajanje novih znanja što je moguće samo kroz periodičnu edukaciju.
Puntijar uspoređuje sakupljane bodova u slučaju liječnika za produžavanje njihovih licenci, te objašnjava kako bi predloženi ovlaštenik mogao kroz sustav raznih položenih edukacija kroz određeni broj godina, slično kao i kod licence za liječnika, sakupljati bodove. Ovo bi zaključuje sasvim sigurno dovelo do novih i pozitivnih trendova.
Mlinar se s ovakvim prijedlogom slaže te predaje riječ Josiću koji navodi kako su djelomično riješenje našli u prilagđavanju ispita na engleskom jeziku te na pojednostavljenju ispita u formi kratkih odgovora koji se baziraju na zaokruživanju odgovora. Opet napominje da s obzirom na sve okolnosti edukacija radnika je ključna.
Smolić objašnjava da u koliko usporedimo stanje u RH s susjednim državljanima, sustavi kod nas su puno napredniji i moderniji. Mrković se slaže te ističe naročito ukoliko govorimo o usporedbi s susjednom Italijom ili Austrijom.
Predstavnici Ministarstva zdravstva zaključuju kako epidemiološka slika nije dovoljno povoljna za poduzimanje drastičnih promjena, ali svakako su otvoreni za pilot projekte i prijedloge kako bi se trenutno stanje poboljšalo i poslovanje ugostitelja olakšalo s obzirom na stanje nedostatka radne snage te sve veći broj zapošljavanja stranih državljana. Zaključuju da bi svakako podržali prijedlog za povećanjem kontrole zdravstvene sposobnosti stranaca koji ulaze u RH.
Smolić naglašava da je gore navedeno nužno jer trenutno stanje nije prihvatljivo. Kako navodi, strani radnici dolaze u Hrvatsku u velikom broju bez da ih se prethodno pregleda i testira na postojanje ozbiljnih zaraznih bolesti. Naglašava kako preglede ne bi trebalo ograničiti samo na ugostiteljeski sektor nego općenito bi trebalo pregledavati sve koji dolaze raditi u RH. Kontrolu je nužno napraviti što prije odnosno prilikom ulaska stranih radnika u državu. Provesti potrebne edukacije, cijepljenje i liječenje odmah.
Kaić se slaže s navedenim te govori kako Ministarstvo ustrajno radi na pronalasku riješenja kojima bi se ovom problemu doskočilo, te sustavima kontrole koji bi obuhvatili sve strane državljane prilikom ulaska u državu.
Puntijar postavlja pitanje o mogućnosti implementacije dodatnih pregleda u sanitarnu knjižicu za radnike u ugostiteljstvu. Predstavnici Ministarstva zaključuju kako je to odličan prijedlog međutim navedene promjene bi također trebalo regulirati promjenama Pravilnika.
Josić zaključuje i smatra da je edukacija nužna, te je ključno unaprijediti sustave edukacije, prevesti literature na engleski jezik, te ostale jezike država iz kojih strani radnici pretežno dolaze, pojednostaviti načine polaganja ispita te osigurati prevoditelje u svim procesima vezanim za edukaciju i informiranje o načinima sprečavanja širenja zarabnih bolesti. Izdavanje radnih dozvola trebalo bi biti povezano i sa kontrolom zdravlja stranih državljana.
Mrkotić zaključuje kako razumije probleme koje su ugostitelji naveli te se slaže sa smjerom u kojem su prijedlozi ugostitelja izneseni budući ugostitelji najbolje znaju kakvo je stvarno stanje na terenu. Ministarstvo konstanto radi na unapređenju trenutog stanja i pronalaženju novih rješenja koja bi dovela do što bolje epidemiološke situacije, naročito ukoliko uzmemo u obzir da je RH turistička zemlja te da je konstantno unapređenje nužno.
Inspekcije rade i postupaju na način koji je propisan od strane Zakona i Pravilnika te eventualne izmjene trenutnog postupanja moguće je samo zajedničkom sinergijom što ugostitelja, što Ministarstva zdravstva ali i drugih nadleđnih ministarstava u državi.
Doktorica Ergović predlaže da ukoliko se već provode navedene interne edukacije u ugostiteljskim objektima, da ugostitelji iste evidentiraju i zabilježe. Na taj način bi se dokazala uspješna provedba internih edukacija što bi svakako moglo poslužiti ka daljnjoj impelemtaciji prijedloga koje su ugostitelji prezentirali. Proaktivno interno educiranje je poželjno, te ukoliko bi kroz određeno vrijeme takvi podaci ukazali na poboljšanje epidemiološke situacije, mogućnost implementiranja prijedloga ugostitelja bila bi realnija.
Predstavnici Ministarstva zdravstva uzeli su u obzir sve prijedloge te zaključuju kako je moguća njihova implementacija ali ne u ovom trenutku. Ostavljaju prostora za daljnju raspravu te pozivaju na zajedničko djelovanje ka iznalaženju eventualnih mogućih rješenja.
Vezano za problematiku buke i dugotrajnog postupka izdavanja potrebnih Rješenja, Krešimir Tomić savjetnik pri Hrvatskoj obrtinčkoj komori postsavlja pitanje postoji li mogućnost administrativnog rješenja koje bi ovaj postupak ubrzale.
Marković objašnjava kako u ljetnom periodu imaju udarni period zahtjeva budući da tada svi ugostiteljski objekti nastoje doći do potrebnih minimalnih tehničkih uvjeta, te da na žalost na zahtevima trenutno rade samo dvije osobe u cijeloj Hrvatskoj. Ukazuje na potrebu djelovanja prema Vladi koja bi omogućila dodatna zapošljavanja u procesima donošenja gore navedenih Rješenja budući su u ovom trenutku podkapacitirani, odnosno nemaju dovoljno zaposlenika na koje bi se adresirali brojni zahtjevi za izdavanje Rješenja. Tome nikako ne ide u prilog ni činjenica velikog broja nepotpunih zahtjeva koji dodatno prolongiraju i otežavaju cijeli proces.
Vezano za pitanje o kartama buke navode kako iste nisu vezane za ugostiteljske objekte, te kako je Zakonom jasno definirano na koga se iste odnose. Odnose se na ceste, željeznice, zračne luke i gradove.
Završni dio sastanka, voditeljica službe zdravstvenog turizma Mirjana Vuković, iskoristila je za skretanje pozornosti na zdravstveni turziam koji se sve više razvija u RH te da su ugostitelji svakako veliki dionik u njegovom daljnjem napretku. Budući se trenutno pruža pristupačna i kvalitetna zdravstvena usluga a s ciljem njezinog dalnjeg razvoja, predlaže organiziranje radnog sastanka s predstavnicima ugostitelja. Naglašava kako je već izrađen logo zdravstvenog turizma i upitnik putem kojeg će svi posjetitelji u RH moći jednostavno pronaći usluge koje ovaj sustav pruža. Usluge zdravstvenog turizma pružaju se tijekom cijele godine što svakako ide u prilog ka cilju da Hrvatska bude cjelogodišnja turistička destinacija. Zaključuje kako će se pomoću zdravstvenog turizma i usluga koje iz njega proizlaze svakako pridonijeti daljnjem razvoju turističke ponude RH, a naročito razvoju sve popularnijeg konentalnog turizma.
Zaključci sa sastanka
Predstavnici Ministarstva zdravstva zajedno s predstavnicima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te predstavnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, izrazili su poštovanje prema proaktivnom prisutupu i upravljačkom angažmanu ugostitelja s obzirom na prijedloge koje su iznjeli na radnom sastanku. Međutim, naglasili su kako je u skladu s važećim zakonskim normama, imperativ zaštite općeg zdravlja populacije.
Izrazili su razumijevanje za izazove koje su ugostitelji istaknuli, te su podržali smjer u kojem su njihovi prijedlozi prezentirani, uz napomenu da ugostitelji najbolje poznaju stvarno stanje na terenu. Ministarstvo kontinuirano radi na poboljšanju trenutne situacije, posebice imajući u vidu turistički karakter Republike Hrvatske i nužnost stalnog unaprjeđenja.
Spremnost za samokontrolu je prepoznata kao izvediva opcija, međutim zaključuju kako trenutna epidemiološka slika nije dobra. Upravo zato nisu spremni za poduzimanje drastičnih mjera, ali se svakako otvara mogućnost za pilot projekte i prijedloge koji bi unaprijedili trenutnu situaciju, naročito ako uzmemo u obzir nedostatak radne snage te sve veću prisutnost stranih radnika.
Dodatno, zaključeno je kako bi bilo opravdano usmjeriti sredstva iz komora i Europske unije prema digitalizaciji sustava radi preciznog i učestalog evidentiranja rezultata, što bi značajno smanjilo broj nesukladnosti.
Također, edukacija je prepoznata kao ključna, te da je neophodno unaprijediti sustave obrazovanja, osigurati prijevode literature na engleski i ostale jezike zemalja iz kojih dolaze strani radnici, pojednostaviti proces polaganja ispita, te osigurati prevoditelje u svim fazama obrazovanja i informiranja o mjerama sprječavanja širenja zaraznih bolesti.
Što se tiče inspekcijskih nadzora, zaključeno je kako djeluju u skladu s važećim zakonima i propisima, te je eventualna promjena trenutnog pristupa moguća samo kroz zajedničku suradnju između ugostitelja i Ministarstva zdravstva, kao i drugih relevantnih ministarstava u državi.
Predloženo je da, ukoliko se već provode interne edukacije u ugostiteljskim objektima, iste dokumentiraju i zabilježe. Na taj način bi se dokazala uspješna provedba internih edukacija, što bi moglo poslužiti kao osnova za daljnje razmatranje prijedloga ugostitelja.
U vezi s pitanjem o kartama buke, naglašeno je da se iste ne odnose na ugostiteljske objekte, već su zakonski jasno definirane u odnosu na ceste, željeznice, zračne luke i gradove.
Raspavljao se i o sve većem značaju zdravstvenog turizma u Republici Hrvatskoj, pri čemu su ugostitelji ključni sudionici u njegovom daljnjem prosperitetu.
Zaključno, predstavnici Ministarstva zdravstva su razmotrili sve prijedloge i zaključili da je njihova implementacija moguća, ali ne u ovom trenutku. Ostavljen je prostor za daljnju raspravu i poziv na zajedničku akciju kako bi se pronašla moguća rješenja.
Na kraju sastanka ugostitelji su uputili poziv predstavnicima Ministarstva zdravstva zajedno s predstavnicima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te predstavnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar Državnog inspektorata, na ovogodišnji Kongres ugostitelja i turističkih djelatnika, što su isti prihvatili i srdačno se zahvalili.
Kommentare